U izvornoj vjeri Japana vjeruje se da postoji Kami ili bog za sve što je povezano s vrlinama, ritualima, profesijama, meteorološkim fenomenima, čak i drvećem i planinama. Stoga želimo da vas putem ove publikacije pozovemo da upoznate neke japanski bogovi i malo mitološke istorije svakog od njih.
Šta su japanski bogovi?
Kada govorimo o japanskim bogovima, moramo razumjeti da veliki dio mitologije i panteona potiče iz tradicionalnog folklora šintoizma, koji je jedna od glavnih religija Japana. I zanimljivo, poput hinduizma, šintoizam ili kami-no-michi ("put bogova") je politeistički način religije koji je rezultat japanske visoko pluralističke kulture kroz historiju.
U suštini, šintoizam, bez ikakvog proklamovanog osnivača ili propisanih principa, može se posmatrati kao evolucija lokalnih životinjskih vjerovanja Yayoi kulture (300. pne – 300. n.e.) koja su bila pod većim utjecajem budizma, pa čak i hinduizma tokom stoljeća. S obzirom na prirodu ovih lokaliziranih folklora (pomiješanih s mitovima o poštovanim entitetima iz budizma i hinduizma), japanski bogovi su božanstva zasnovana prvenstveno na kami, mitskim duhovima i natprirodnim bićima Zemlje.
Što se tiče istorije, najranija od ovih mitologija dokumentovana je u pisanom obliku početkom XNUMX. veka, služeći tako kao standardizovani (ili barem generalizovani) šablon šintoističkog panteona za veći deo Japana. U tu svrhu, većina mitskih narativa o japanskim bogovima izvedena je iz kodificiranih knjiga:
- Kojiki (oko 708-714 n.e.)
- Nihon Šoki (oko 720. godine nove ere)
- Kogošui iz XNUMX. veka (koji je sastavio usmeno narodno predanje koje nedostaje u prethodna dva kodifikovana dokumenta).
Dalje, neki japanski bogovi su predstavljeni s dijelom mitološke priče koja ih okružuje, a zauzvrat su specificirane atribucije svakog od njih, a to su:
Izanami i Izanagi – Primordijalni japanski bogovi stvaranja
Kao i većina mitova o stvaranju, japanski šintoistički mit se također sastoji od iskonskih bogova zvanih Izanagi (Izanagi no Mikoto ili 'onaj koji poziva') i Izanami (Izanami no Mikoto ili 'onaj koji poziva'), dvojac brata i sestre koji se doživljavaju kao božanska bića koja su unela red u more haosa pod nebom, stvarajući prvu kopnenu masu u obliku ostrva Onogoro.
Zanimljivo je da se većina izvještaja slaže da ih je na to uputila još ranija generacija kamija (božanska bića) koja su živjela u nebeskoj ravnici. Još intrigantniji je način na koji je dvojac stvorio kopno, tako što je stajao na mostu ili stepenicama ka nebu (Ama-no-hashidate) i uzburkao haotični okean ispod svojim kopljem optočenim draguljima, čime je nastalo ostrvo Onogoro.
Međutim, uprkos njihovoj prividnoj domišljatosti, stvari su ubrzo ispale u nemilost, a njihov prvi spoj stvorio je deformisano potomstvo: boga Hirukoa (ili Ebisua, o čemu se govori kasnije u članku). Izanagi i Izanami su nastavili da stvaraju više kopnenih masa i rađali druge božanske entitete, čime su nastali osam glavnih japanskih ostrva i više od 800 kamija.
Nažalost, u teškom procesu stvaranja, Izanami je umrla od gorućeg bola rađanja Kagutsuchija, japanskog boga vatre; i stoga je poslat u podzemni svijet (Yomi). Ožalošćeni Izanagi pratio je svoju sestru Izanami u podzemni svijet i čak je uspio uvjeriti prethodnu generaciju bogova da mu dozvole povratak u carstvo živih.
Ali brat, nestrpljiv da čeka predugo, prerano pogleda sestrino "nemrtvo" stanje, koje je više ličilo na leš koji se raspada. Mnoštvo ljutih gromovitih kamija vezanih za ovo tijelo otjeralo je Izanagija iz podzemnog svijeta, a on je zamalo pobjegao Yomi blokirajući ulaz ogromnim kamenom.
Kasnije je uslijedio ritual čišćenja, kojim je Izanagi nehotice stvorio još više japanskih bogova i boginja (Mihashira-no-uzunomiko), kao što je Amaterasu, boginja sunca koja je rođena pranjem lijevog oka; Tsuki-yomi bog mjeseca koji je rođen iz pranja njegovog desnog oka, i Susanoo bog oluje koji je rođen iz njegovog nosa. U tu svrhu, u šintoističkoj kulturi čišćenje (harai) je važan dio rituala prije ulaska u sveta svetišta.
Yebisu – Japanski bog sreće i ribara
Kao što smo spomenuli u prethodnom postu Hiruko, prvo dijete primordijalnog dvojca Izanagi i Izanami, rođeno je u deformiranom stanju, što je prema mitskom narativu bilo posljedica prijestupa u njihovom bračnom ritualu. Međutim, u nekim narativima Hiruko je kasnije identificiran s japanskim bogom Yebisuom (vjerovatno u srednjem vijeku), božanstvom ribara i sreće. U tom smislu, mit o Yebisuu je vjerovatno modificiran kako bi se prilagodio njegovoj božanskoj (i prilično autohtonoj) lozi među japanskim kamijima.
U suštini, za Yebisu (ili Hiruko), budući da je rođen bez kostiju, rečeno je da je otplovio u okeanu u dobi od tri godine. Uprkos ovoj nemoralnoj presudi, dječak je na sreću nekako uspio da se iskrca s izvjesnim Ebisuom Saburom. Dječak je potom odrastao kroz razne poteškoće da bi sebe nazvao Ebisu ili Yebisu i tako postao bog zaštitnik ribara, djece, i što je najvažnije, bogatstva i bogatstva.
U odnosu na ovaj posljednji atribut, Yebisu se često smatra jednim od glavnih božanstava Sedam bogova sreće (Shichifukujin), čija je priča pod utjecajem lokalnog folklora za razliku od stranog utjecaja.
Što se tiče nastupa, uprkos brojnim nedaćama, Yebisu zadržava svoj veseli humor (koji se često naziva "bog smijeha") i nosi visoku šiljastu kapu presavijenu na sredini koja se zove kazaori eboshi. Zanimljivo, Yebisu je također bog meduza, s obzirom na njegov početni oblik bez kostiju.
Kagutsuchi: japanski bog razorne vatre
Japanski bog vatre Kagutsuchi (ili Homusubi - "onaj koji pali vatru"), bio je još jedan potomak primordijalnih Izanagija i Izanamija. U tragičnom preokretu sudbine, njena vatrena suština je spalila njenu majku Izanami, što je dovelo do njene smrti i odlaska u podzemni svet. U naletu bijesa i osvete, njegov otac Izanagi je nastavio da odsiječe Kagutsuchijevu glavu, a prolivena krv dovela je do stvaranja još kamija, uključujući borilačke bogove groma, planinske bogove, pa čak i boga zmajeva.
Ukratko, Kagutsuchi se smatrao pretkom raznih dalekih, moćnih i moćnih božanstava koja su čak izvela stvaranje željeza i oružja u Japanu (vjerovatno odražavajući strani utjecaj na različito japansko oružje).
Što se tiče historije i kulturne strane stvari, Kagutsuchi kao bog vatre doživljavan je kao agent razaranja japanskih zgrada i struktura koje su tipično napravljene od drveta i drugih zapaljivih materijala. Dovoljno je reći da u šintoističkoj religiji postaje središte različitih rituala pomirenja, sa ceremonijom koja pripada Ho-shizume-no-matsuri, carskom običaju koji je osmišljen da odbije destruktivne efekte Kagutsuchija za šest mjeseci.
Amaterasu – Japanska boginja izlazećeg sunca
Amaterasu ili Amaterasu Omikami ('nebeski kami koji sija s neba'), poznat i po svojoj počasnoj tituli Ōhirume-no-muchi-no-kami ('veliko sunce kamija'), obožava se kao boginja sunce i vladar carstva kami: Visoka nebeska ravnica ili Takama no Hara. Na mnogo načina, kao kraljica kamija, ona podržava veličinu, red i čistoću izlazećeg sunca, a istovremeno je i mitski predak japanske carske porodice (čime aludirajući na njenu mitsku lozu u japanskoj kulturi).
Njegov epitet sugeriše njegovu ulogu vođe bogova, a vladavinu je direktno dao njegov otac Izanagi, tvorac mnogih japanskih bogova i boginja. U tom smislu, jedan od ključnih šintoističkih mitova govori o tome kako je sama Amaterasu, kao jedna od Mihashira-no-uzunomiko, rođena čišćenjem Izanagijevog lijevog oka (kao što je gore spomenuto).
Još jedan popularan mit govori o tome kako se Amaterasu zaključala u pećinu nakon nasilne svađe sa svojim bratom Susanooom, bogom oluje. Na nesreću svijeta, njegova blistava aura (personificirajući blistavo sunce) bila je skrivena, prekrivši tako zemlje u potpunom mraku. I tek nakon niza prijateljskih ometanja i izmišljenih podvala drugih japanskih bogova, bio je uvjeren da napusti pećinu, što je još jednom rezultiralo dolaskom blistave sunčeve svjetlosti.
U kulturnom smislu, japanska imperijalna loza je mitski izvedena od Amaterasuovog unuka Ninigi-no-Mikoto, kojem je njegova baka ponudila vladavinu Zemljom. Što se tiče istorijske strane stvari, Amaterasu (ili njeno ekvivalentno božanstvo) je oduvijek bio važan u japanskim zemljama, sa mnogim plemićkim porodicama koje su tvrdile da su božanstva sunca. Ali njegova važnost se znatno povećala nakon Meiji restauracije, u skladu sa načelima šintoističke državne religije.
Tsukiyomi – japanski bog mjeseca
Za razliku od mnogih zapadnih mitologija, božanstvo Meseca u japanskom šintoizmu je muškarac, s obzirom na epitet Tsukiyomi no Mikoto ili jednostavno Tsukiyomi (tsuku verovatno znači "mesečev mesec", a yomi se odnosi na "čitanje"). On je jedan od Mihashira-no-uzunomiko rođenih ispiranjem Izanagijevog desnog oka, što ga čini bratom Amaterasu boginje sunca. U nekim mitovima, nastaje iz bijelog bakrenog ogledala koje se drži u Izanaginoj desnoj ruci.
Što se tiče mitskog narativa, Tsukiyomi, bog mjeseca, oženio je svoju sestru Amaterasu, boginju sunca, čime je omogućio sjedinjenje sunca i mjeseca na istom nebu. Međutim, veza je ubrzo prekinuta kada je Tsukiyomi ubio Uke Mochi, boginju hrane.
Gnusni čin je očigledno izveden s gađenjem kada je bog mjeseca vidio kako Uke Mochi ispljuva raznu hranu. Kao odgovor, Amaterasu se odvojio od Tsukiyomija premjestivši se na drugi dio neba, čime je dan i noć potpuno odvojeni.
Susanoo: japanski bog mora i oluja
Rođen iz nosa Izanagija, oca japanskih bogova. Susanoo je bio član Mihashira-no-uzunomiko trija, što ga je učinilo bratom Amaterasua i Tsukiyomija. Što se tiče njegovih atributa, Susanoo je doživljavan kao temperamentan i razbarušen kami koji je sklon haotičnim promjenama raspoloženja, aludirajući na taj način na njegovu moć nad olujama koje se stalno mijenjaju.
Mitski, prevrtljiva priroda njegove dobrohotnosti (i zlonamjernosti) proteže se i do mora i vjetrova u blizini obale, gdje su mnoga njegova svetilišta u južnom Japanu. Govoreći o mitovima, Susanoo se u šintoističkom folkloru često slavi kao lukavi šampion koji je pobijedio zlog zmaja (ili monstruoznu zmiju) Yamata-no-Orochi tako što mu je odsjekao svih deset glava nakon što ih je popio s alkoholom.
Nakon susreta, dohvatio je čuveni mač Kusanagi-no-Tsurugi i osvojio ruku žene koju je spasio od zmaja. S druge strane, Susanoo je također prikazan u donekle negativnom svjetlu (što odražava haotičnu prirodu boga oluje), posebno kada je u pitanju njegovo rivalstvo s Amaterasu, vođom i boginjom sunca kamija.
Jednom prilikom se njihov međusobni prkos pogoršao, a Susanoov gnev je počeo da divlja uništavajući pirinčana polja boginje sunca i čak ubivši jednog od njenih pratilaca. Kao odgovor, ljuta Amaterasu se povukla u mračnu pećinu, otimajući tako svoju božansku svjetlost iz svijeta, dok je uvijek bučna Susanoo protjerana s neba.
Raijin i Fūjin: japanski bogovi vremena
Govoreći o olujama i dualnosti karaktera, Raijin i Fujin se smatraju moćnim kami elementima prirode koji mogu biti povoljni ili neugodni za poteškoće smrtnika. U tu svrhu, Raijin je božanstvo groma i munja koje oslobađa svoje oluje vitlajući čekićem i udarajući u bubnjeve. Zanimljivo je da je Raijin prikazan kao ima tri prsta, od kojih svaki predstavlja prošlost, sadašnjost i budućnost.
Fujin je, s druge strane, strašni i monstruozni kami vjetrova, koji u torbi na ramenima nosi svoj priličan dio oluje i naleta. Prema nekim mitovima, Fujin je bio taj koji je spasio Japan tokom mongolskih invazija oslobađajući tajfun na flotu koja se približavala, koja je kasnije nazvana kamikaze ("božanski vjetar").
Međutim, drugi mitovi vezani za samuraje to nazivaju djelom Hachimana, boga rata (o čemu se govori kasnije u članku). Zanimljivo je da postoji hipoteza o tome kako je Fujin možda inspirisan grčko-budističkim božanstvom Wardoom (štovano duž Puta svile), koje je zauzvrat izvedeno od grčkog boga vjetra Boreasa.
Ame-no-Uzume: japanska boginja zore i plesa
Razigrano žensko božanstvo zore (što ju je na neki način učinilo pomoćnicom Amaterasua, božanstva sunca), Ame-no-Uzume je takođe prihvatila spontanost prirode. Ovaj posljednji aspekt učinio ju je boginjom zaštitnicom kreativnosti i izvedbenih umjetnosti, uključujući ples. U tom cilju, jedan od centralnih mitova u šintoizmu odnosi se na to kako se Amaterasu, boginja sunca, zaključala u mračnu pećinu nakon borbe sa Susanooom, bogom oluje; što je rezultiralo dolaskom tame nad nebo i zemlju.
Dakle, u pokušaju da odvrati pažnju drugog anksioznog Ame-no-Uzume kamija, zahvaljujući svojoj urođenoj spontanosti i kreativnosti, pokrila se lišćem sa drveta Sakaki, a zatim je počela da ispušta radosne plače i pratila je radosni ples iznad glave. platforme; čak je pribjegao i skidanju odjeće, izazivajući zabavu među ostalim bogovima koji su počeli urlati od oduševljenja i smijeha. Nastala radost usmjerila je Amaterasuovu radoznalost, koja je konačno izašla iz svoje pećine i tako je svijet ponovo bio prekriven blistavom sunčevom svjetlošću.
Hachiman: japanski bog rata i streljaštva
Hachiman (također nazvan Yahata no kami) predstavlja sinkretizam između šintoizma i budizma u ranosrednjovjekovnom Japanu. Poštovano kao bog rata, streličarstva, kulture, pa čak i proricanja, božanstvo je verovatno evoluiralo (ili poraslo na važnosti) osnivanjem nekoliko budističkih svetilišta u zemlji oko XNUMX. veka nove ere.
U tom cilju, u klasičnom primjeru kulturnog preklapanja, Hachiman ratni kami se također poštuje kao bodhisattva (japansko budističko božanstvo) koji djeluje kao nepokolebljivi čuvar brojnih svetilišta u Japanu.
Što se tiče njegove intrinzične povezanosti s ratom i kulturom, za Hachimana je rečeno da čini da njegovi avatari prenose naslijeđe i utjecaj rastućeg japanskog društva. U tom smislu, mitski, jedan od njegovih avatara je boravio kao carica Jingu koja je napala Koreju, dok je drugi ponovo rođen kao njen sin, car Ojin (oko kasnog XNUMX. veka nove ere) koji je vratio kineske i korejske naučnike u svoju zemlju.
Hachiman je također promoviran kao božanstvo zaštitnika utjecajnog klana Minamoto (oko XNUMX. vijeka nove ere), koji je podržavao njihovu političku stvar i tvrdio da je loza polulegendarnog Ojina. Što se tiče jednog od popularnih mitova, Hachiman je spasio Japan tokom mongolskih invazija tako što je pustio tajfun na flotu koja se približavala, koja je kasnije nazvana kamikaze ("božanski vjetar").
Inari: japansko božanstvo poljoprivrede (pirinač), trgovine i mačeva
Smatran jednim od najcjenjenijih kamija u šintoističkom panteonu, Inari, često prikazan u dvojnom rodu (ponekad muški, a ponekad ženski), je bog riže (ili rižinog polja), aludirajući na taj način na povezanost s prosperitetom, poljoprivredom i izobiljem. proizvoda. Što se prvog tiče, Inari je također bio poštovan kao božanstvo zaštitnika trgovaca, umjetnika, pa čak i kovača; u nekim mitskim narativima, on se doživljava kao potomak Susanooa, boga oluje.
Zanimljivo, odražavajući nejasan spol božanstva (koje je često prikazivano kao starac, dok je u drugim slučajevima prikazan kao žena s lisičjoglavom ili u pratnji lisica), Inari je također identificiran s nekoliko drugih japanskih kamija.
Na primjer, u šintoističkim tradicijama, Inari je bio povezan s dobroćudnim duhovima kao što su Hetsui-no-kami (boginja kuhanja) i Uke Mochi (boginja hrane). S druge strane, u budističkoj tradiciji, Inari se poštuje kao Chinjugami (zaštitnik hramova) i Dakiniten, koji potiče od indijskog hindu-budističkog božanstva dakini ili nebeske boginje.
Kannon: japansko božanstvo milosrđa i saosećanja
Govoreći o budističkoj tradiciji i njihovom uticaju na domaći panteon, Kannon je jedno od najvažnijih budističkih božanstava u Japanu. Poštovano kao bog milosti, saosećanja, pa čak i kućnih ljubimaca, božanstvo se obožava kao Bodisatva.
Zanimljivo je da za razliku od direktnog prenosa iz Kine, lik Kannona verovatno potiče od Avalokitešvare, indijskog božanstva, čije se ime na sanskritu prevodi kao "Gospod koji poštuje sve". U tu svrhu, mnogi japanski obožavatelji smatraju da se čak i Kannonov raj, Fudarakusen, nalazi na krajnjem jugu Indije.
U religioznoj i mitskoj shemi stvari, Kannon, kao i neki drugi japanski bogovi, ima svoje varijacije u obliku roda, čime proširuje svoje aspekte i asocijacije. Na primjer, u ženskom obliku Koyasu Kannon on/ona predstavlja aspekt rađanja; dok u obliku Jibo Kannona, ona predstavlja voljenu majku.
Isto tako, Kannon je poštovan i u drugim religijskim denominacijama Japana: u šintoizmu je pratilac Amaterasua, dok se u kršćanstvu štuje kao Maria Kannon (ekvivalent Djevice Marije).
Jizo: japanski bog čuvar putnika i djece
Još jedan Bodhisattva među japanskim bogovima, uvijek voljeni Jizo koji je cijenjen kao zaštitnik djece, slabih i putnika. Pripadajući prvom, u mitskom narativu Jizo je imao duboku dužnost da ublaži patnju izgubljenih duša u paklu i da ih vrati u zapadni raj Amide (jednog od glavnih japanskih budističkih božanstava), ravni na kojoj se duše oslobađaju. karmičkog preporoda.
U dirljivom zapletu budističkih tradicija, nerođena djeca (i mala djeca koja su umrla prije svojih roditelja) nemaju vremena na Zemlji da ispune svoju karmu, pa su zatočena u čistilištu duša. Tako Jizoov zadatak postaje još važniji u pomaganju ovim dječjim dušama noseći ih na rukavima svoje haljine.
Što se tiče Jizoovog veselog lica, dobroćudni japanski bog se često prikazuje kao jednostavan monah koji izbjegava svaki oblik razmetljivih ukrasa i oznaka, kao što i priliči važnom japanskom bogu.
Tenjin: japanski bog obrazovanja, književnosti i učenja
Zanimljivo je da je ovaj bog nekada bio običan čovjek po imenu Sugawara no Michizane, učenjak i pjesnik koji je živio tokom XNUMX. vijeka. Michizane je bio visokorangirani član suda Heian, ali je stvorio neprijatelje klana Fujiwara, i oni su na kraju uspjeli da ga protjeraju sa dvora. Kako je nekoliko Michizaneovih neprijatelja i rivala počelo da umire jedan po jedan u godinama nakon njegove smrti, počele su kružiti glasine da je to bio osramoćeni učenjak koji djeluje iza groba.
Michizane je na kraju posvećen i obožen u nastojanju da umiri svoj nemirni duh i dobio je ime Tenjin (bog neba) kako bi označio prijelaz. Studenti koji se nadaju pomoći na ispitima često posjećuju Tenjin svetilišta.
Benzaiten: japanska boginja ljubavi
Benzaiten je šintoistički kami pozajmljen iz budističkog vjerovanja i jedan od sedam sretnih bogova Japana; koji se zasniva na hinduističkoj boginji Sarasvati. Benzaiten je boginja stvari koje teku, uključujući muziku, vodu, znanje i emocije, posebno ljubav.
Kao rezultat toga, njegova svetilišta postaju popularna mjesta za posjećivanje parova, a njegova tri svetilišta u Enoshimi puna su parova koji zvone ljubavnim zvonima za sreću ili zajedno vješaju ružičastu emu (ploče želja).
Shinigami: japanski bogovi smrti ili duhovi smrti
Oni su na mnogo načina veoma slični Grim Reaperu; međutim, ova natprirodna bića mogu biti nešto manje zastrašujuća i došla su kasnije na scenu jer nisu postojala u tradicionalnom japanskom folkloru. "Shinigami" je kombinacija japanskih riječi "shi", što znači smrt, i "kami", što znači bog ili duh.
Iako je japanski mit dugo bio ispunjen različitim vrstama kamija kao prirodnih duhova, Shinigami se spominje oko XNUMX. ili XNUMX. stoljeća. Shinigami nije čak ni riječ u klasičnoj japanskoj književnosti; Najraniji poznati slučajevi izraza pojavljuju se u Edo periodu, kada se koristio u jednoj vrsti lutkarskog pozorišta i japanskoj književnosti u vezi sa zlim duhovima mrtvih, duhovima opsjednutim od živih i dvostrukim samoubistvima.
U to vrijeme su zapadnjačke ideje, posebno kršćanske, počele da stupaju u interakciju i miješaju se s tradicionalnim šintoističkim, budističkim i taoističkim vjerovanjima. Šintoistička i japanska mitologija već su imale boginju smrti po imenu Izanami, na primjer; a budizam je imao demona po imenu Mrtyu-mara koji je takođe podsticao ljude na smrt. Ali kada se istočna kultura susrela sa zapadnjačkom kulturom i pojmom Grim Reaper, ova predstava se pojavila kao novi bog smrti.
Ninigi: otac careva
Ninigi ili Ninigi No Mikoto se obično smatra Amaterasuovim unukom. Nakon vijeća bogova na nebu, odlučeno je da Ninigi bude poslan na zemlju da vlada pravedno i pravedno. Tako su iz loze Ninigija potekli neki od prvih japanskih careva, a odatle dolazi i njegova atribucija da ga naziva ocem careva.
Uke mochi: boginja plodnosti, poljoprivrede i hrane
Ona je boginja koja se prvenstveno povezuje s hranom, au nekim tradicijama je opisana kao žena Inari Okami (zato se ponekad prikazuje i kao lisica). O njoj se ne zna mnogo, osim da ju je ubio bog mjeseca Tsukiyomi; Bog Mjeseca je bio zgrožen kako je Uke Mochi pripremio gozbu bacajući hranu iz svojih različitih otvora.
Nakon njegovog ubistva, Tsukiyomi je uzeo žitarice koje je Uke Mochi rodio i dao im novi život. Međutim, zbog kobnog ubistva, boginja Sunca Amaterasu se odvojila od Tsukiyomi, pa su dan i noć zauvijek razdvojeni.
Anyo i Ungyo: bogovi čuvari hramova
Ovaj par budističkih božanstava poznat je kao Nio dobroćudni čuvari koji čuvaju ulaze u hramove, koji se često nazivaju nio-mon (doslovno "Nio kapija") i predstavljaju ciklus rođenja i smrti.
Agyo je obično prikazan golih ruku ili kako drži ogromnu toljagu, sa otvorenim ustima da formira zvuk "ah", koji predstavlja rođenje; a Ungyo je često prikazan golim rukama ili kako drži veliki mač, zatvorenih usta da bi se formirao zvuk "om", koji predstavlja smrt. Iako se mogu naći u hramovima širom Japana, možda najpoznatiji prikaz Agyo i Ungyo nalazi se na ulazu u Todaiji hram u prefekturi Nara.
Ajisukitakahikone-no-Kami: japanski bog groma i poljoprivrede
On je sin Ōkuninushija, a "suki" dio njegovog imena odnosi se na plug. On je poznat po tome što je takođe ličio na svog zeta Ameno-Wakahika, a zamenjen je sa Amenom tokom Vakahikove sahrane. Ogorčen što su ga zamijenili za pokojnika, Ajisukitakahikone je uništio žalobnu kolibu, gdje su ostaci pali na Zemlju i postali planina Moyama.
Ōyamatsumi-no-Kami: bog ratnika, planine i vina
Kokidži i Nihon Šoki se razlikuju po pitanju porekla Ōyamazumija. Kojiki navodi da je Ōyamazumi rođen iz Kagutsuchijevog leša, dok je Nihon Shoki napisao: da su ga Izanagi i Izanami stvorili nakon što su rodili bogove vjetra i drveta. Bez obzira na verziju, Ōyamazumi se poštuje kao važan planinski bog i bog ratnika, i otac je Konohananosakuya-Himea, što ga čini Ninigijevim tastom.
Nadalje, priča se da je bio toliko oduševljen rođenjem svog unuka Yamasachi-Hikoa, da je napravio slatko vino za sve bogove; stoga ga i Japanci poštuju kao boga vinarstva.
Atsuta-no-Okami: duh Kusanagi-no-Tsurugija, mitski mač Japana
To je duh Kusanagi-no-Tsurugija, najvažnijeg i najpoznatijeg mitskog mača u Japanu. Obožavan u hramu Atsuta u Nagoji, Atsuta-no-Okami bi alternativno mogao biti Amaterasuov duh. U šintoističkoj mitologiji, za moćni mač se kaže da je prožet duhom boginje Sunca.
Konohanasakuya-Hime: boginja planine Fuji, svih vulkana i zemaljskog života
Ōyamatsumijeva kćer, Konohanasakuya-hime, ili Sakuya-hime, je šintoistička personifikacija zemaljskog života; Ona je takođe boginja planine Fudži i svih japanskih vulkana. Kada ju je upoznao, Ninigi se zaljubio u nju gotovo odmah u zemaljskom svijetu, ali kada je zamolio Ōyamatsumi za njenu ruku, stariji bog je ponudio Iwa-Naga-Hime svoju najstariju i najružniju kćer. Pošto je Ninigi odbio tu ponudu i insistirao na Sakuya-Himeu, bio je proklet smrtnim životom.
Kasnije je Ninigi takođe osumnjičio Sakuya-Himea za neverstvo. U reakciji dostojnoj njene titule boginje vulkana, Sakuya-Hime je rodila u zapaljenoj kolibi, tvrdeći da njena djeca neće stradati ako budu pravi Ninigijevi potomci, gdje ni ona ni njene trojke na kraju nisu spaljene .
Sarutahiko Ōkami: šintoistički bog pročišćenja, snage i vodstva
U šintoističkoj mitologiji, Sarutahiko je bio vođa zemaljskih bogova Kunitsukamija, iako je u početku nevoljko, na kraju je prepustio kontrolu nad svojim domenom nebeskim bogovima po savjetu Ame-no-Uzumea, s kojom se kasnije oženio. Ona je takođe bila zemaljsko božanstvo koje je pozdravilo Ninigi-no-Mikoto kada je ovaj sišao u svet smrtnika.
Hotei: bog gatara. konobari, zaštitnici dece i donosioci sreće
Njegovo ime znači "platnena vreća" i uvijek je prikazan kako nosi veliku; navodno, torba sadrži bogatstvo za poklon. Neke narodne priče ga opisuju kao avatara Mirokua, Bude budućnosti. Takođe se često pojavljuje golog tijela, a njegova široka odjeća ne može sakriti njegov istaknuti trbuščić.
Ame-no-Koyane: šintoistički bog rituala i pjevanja
Tokom epizode Amano Iwato je pevao ispred pećine, što je navelo Amaterasua da malo odgurne stenu koja je blokirala ulaz. Uglavnom ustoličen u Kasuga Taisha iz Nare i bog predaka istorijski moćnog klana Nakatomi, odnosno glavne porodice regenta Fujiwara.
Amatsu-Mikaboshi: Nebeska zvijezda koja se plaši
On je šintoistički bog zvijezda i jedno od rijetkih šintoističkih božanstava koja su odlučno prikazana kao zlonamjerna. On se ne pojavljuje u Kojikiju, ali Nihon Shoki ga spominje kao posljednje božanstvo koje se oduprlo Kuni-Yuzuri. Istoričari su teoretizirali da je Amatsu-Mikaboshi bio bog zvijezda kojeg je obožavalo pleme koje se odupiralo Yamatovoj vlasti. U nekim varijantama naziva se i Kagaseo.
Futsunushi-no-Kami: japanski drevni bog ratnika iz klana Mononobe
Također poznat kao Katori Daimyōjin, Futsunushi je šintoistički bog ratnik i bog predaka klana Mononobe. U Nihon Shokiju, pratio je Takemikazuchija kada je ovaj poslat da zatraži vlasništvo nad zemaljskim svijetom. Nakon što je Ōkuninushi popustio, duo je eliminisao sve preostale duhove koji su odbili da im se pokore.
Isotakeru-no-Kami: japanski bog kuće
On je jedan od Susanooovih sinova i kratko se spominje u Nihon Shogiju. U tom izvještaju, on je pratio svog oca u Sillu prije nego što je ovaj protjeran u Izumo. Iako je donio nekoliko sjemenki, nije ih posadio; posadio ih je tek nakon povratka u Japan. U Kojikiju se zove Ōyabiko-no-Kami; danas se obožava kao bog kuće.
Jimmu Tennō: Legendarni prvi car Japana
Za njega se kaže da je direktni nasljednik Amaterasua i Susanooa. U šintoističkoj mitologiji, pokrenuo je vojnu kampanju iz bivše provincije Hyūga na jugoistoku Kyūshūa i zauzeo Yamato (današnja prefektura Nara), nakon čega je uspostavio svoj centar moći u Yamatou. Kojiki i Nihon Shoki su spojili dinastije Jimmua sa dinastijima svojih nasljednika kako bi formirali neprekinutu genealogiju.
Kumano Kami: sinkretizovano kao Amitābha Buddha
Drevna regija Kumano u Japanu (današnja prefektura Južni Mie) dugo je bila mjesto duhovnosti. Nakon uspona budizma u Japanu, kami priroda prvobitno obožavana u Kumanu sinkretizovana je sa budističkim spasiocima kao što je Amitābha Buda. U svom vrhuncu, hodočašća u Kumano bila su toliko popularna da se staze vjernika opisuju kao slične mravima.
Yanohahaki-no-Kami: šintoistički narodni bog doma i porođaja
Pripisuje joj se i moć otklanjanja nepogoda iz domova, na isti način se povezuje i sa radom i sa metlama, jer metle uklanjaju prljavštinu, odnosno zagađenje iz domova.
Yamato Takeru: sin legendarnog dvanaestog cara Japana
Yamato Takeru je bio strašan, ali brutalan ratnik, koji nije volio svog oca. Poslao ga je car da se obračuna s raznim neprijateljima, ekspedicijama u kojima je princ jednolično pobjeđivao.
Nakon što se žalio visokoj svećenici Velikog hrama Ise zbog očeve nesklonosti prema njemu, dobio je legendarni mač Kusanagi-no-Tsurugi da mu pomogne u budućim ekspedicijama. Yamato Takeru nikada nije postao car i navodno je umro u 43. godini vladavine svog oca. Nakon njegove smrti, dragoceni mač je stavljen u svetište Atsuda, gde se nalazi i danas.
Shichi Fukujin: Poznato japansko "Sedam bogova sreće"
Oni obuhvataju božanstva iz šintoizma, japanskog budizma i kineskog taoizma. Istorijski gledano, vjeruje se da su "sastavljeni" slijedeći upute šoguna Tokugawa Iemitsua, sa svrhom da predstavljaju sedam vrsta blagoslovljenog života.
Zanimljive činjenice o japanskim bogovima
U sklopu poznavanja svega vezanog za ovu temu o japanskim bogovima, evo nekoliko zanimljivih podataka:
- Budizam, konfucijanizam i hinduizam imali su ogroman uticaj na mitske priče o japanskim bogovima.
- Vjerovalo se da je bog Fukurokuji reinkarnacija Hsuan-wua, taoističkog božanstva koje je bilo povezano sa srećom, srećom i dugim životom.
- U nekim budističkim sektama, Benten, boginja elokvencije i zaštitnica gejša, bila je povezana s hinduističkom boginjom Saraswati (boginja mudrosti, znanja i učenja). Saraswati je bio dio tria božanstava majke u hinduističkoj mitologiji; ostale dvije boginje koje su je pratile bile su Lakshmi (boginja bogatstva i ljepote) i Kali. (boginja moći).
- Japanski sufiks no-Kami jednostavno znači "bog" i počasni je znak koji se često označava imenima šintoističkih božanstava.
- Sufiks Ōmikami znači "važan bog" ili "glavni bog". Ovaj počasni znak je označen samo za najvažnije šintoističke bogove. Takođe se često koristi za označavanje Amaterasu, najvažnije šintoističke boginje sunca.
- Mnogi šintoistički bogovi i boginje imaju sufiks no-Mikoto. Ovo ukazuje na to da su božanstva primila neku vrstu važne misije. Na primjer, naselje japanskog arhipelaga.
Odnos između japanskih bogova i careva
Većina gornjih unosa zasnovana je na spisima iz Kojiki i Nihon Shoki kompendije. U stvari, mnogi japanski bogovi se ne spominju u drugim drevnim japanskim tekstovima; kao u ove dvije kompendije, mnoge se također spominju usputno. Kao što je očito iz gornjih unosa, također postoji snažan naglasak na porijeklu u obje kompendije; onaj koji naglašava da su japanske kraljevske porodice, tj. dinastija Yamato, potomci japanskih bogova.
Obje kompendije istoričari smatraju pseudoistorijskim, što znači da im se ne može vjerovati kao istorijska činjenica jer su mitologija i natprirodno jako ponderirani kroz priče. Međutim, kao kulturni i antropološki nagovještaji, Kojiki i Nihon Shoki su neprocjenjivi. Osim toga, oni sugeriraju da dinastija Yamato nije uvijek dominirala japanskim arhipelagom i također daju naznake o migracijskim kretanjima unutar istočne Azije tokom drevnih vremena.
Ako vam je ovaj članak o japanskim bogovima bio zanimljiv, pozivamo vas da uživate u ovim drugim: