Znate li od čega se sastoji Sarin ključ ? U ovom članku ćete do detalja naučiti kompletan zaplet ovog fantastičnog književnog djela. Dođite i naučite do detalja ovaj roman koji je zasnovan na događajima koji su se dogodili u vrijeme nacizma u Francuskoj.
Sarin ključ
Sarin ključ (2010) je francuski film koji je režirao Gilles Paquet-Brenner 2010. Film je adaptiran prema istoimenom romanu francuske spisateljice Tatiane de Rosnay, a na francuskom se zove "Elle s'appelait Sarah" (2007. ). Zauzvrat, ovaj roman je zasnovan na stvarnim događajima koji su se dogodili tokom nacističke okupacije Francuske (poznate kao Zimski krug). To je ispresijecano između sadašnjosti i 1940-ih, tako da svako poglavlje izmjenjuje jedno ili drugo doba, govoreći dvije različite, ali povezane priče.
Argument
Saru i njenu porodicu uhapsila je francuska žandarmerija u njihovoj kući u Parizu i odvela ih u Zimsko kolo. Ali nisu svi članovi porodice vođeni jer se Sarin mlađi brat Michel krije u ormaru svog stana u Parizu, a Sarah vjeruje da će biti siguran. Sara je zatvorila vrata vani i odložila ključ koji otvara ormar.
Nakon što je nekoliko dana provela u nehumanom okruženju sa svojim roditeljima i hiljadama drugih Jevreja, prebačena je u koncentracioni logor, gde su muškarci odvojeni od žena i dece i proveli paklene dane. Nakon toga, ovi muškarci su ponovo prebačeni, prvo muškarcima, sutradan ženama, zatim djeci, koja su ostala u rukama jedinih ljudi koje je nadzirala francuska policija. Sarah pobjegne sa svojom prijateljicom Rachel, ali njena prijateljica se razboli.
Stigli su u kuću starijeg para koji nije želio da im pomogne. Sutradan ih je muž pronašao dok je noćio u svojoj štali. Rachel je liječena, ali je umrla, ispričala je Sarah svoju priču.
U maju 2002., Julia Jarmond, američka novinarka koja živi u Parizu već dvadeset godina, dobila je nalog da napiše članak o 60. godišnjici napada francuske žandarmerije na Jevreje. Julia je udata za Bertranda Tézaca i sa svojom 11-godišnjom kćerkom Zoë, koja će malo po malo otkriti glavne događaje sudbine 1942. Priča direktno vezana za njegovog rođaka Tezaca. Nakon što to sazna, neće se smiriti dok ne sazna sudbinu mlade Sare i njen odnos sa porodicom njenog muža.
Razvijen
1940-ih naišli smo na raciju u Parizu i mnoge jevrejske porodice su uhapšene, uključujući i porodicu djevojčice po imenu Sara. U noći hapšenja, policija ju je nasilno pozvala kući i zamolila nju i njenu majku da spakuju prtljag na tri dana jer su morali da idu s njima. Muž se krio i policija ga je pitala, žena je odgovorila da ne zna gde se nalazi, da je bio odsutan nekoliko dana.
Sara je videla brata, kojeg policija nikada nije videla, i bez razmišljanja ga je sakrila u tajni orman, zaključala napolju, a onda su ona i njena majka otišle. Kada je žena izašla iz kuće, pozvala je muža. Ovaj se pojavio i takođe je zaustavljen u masi, gledali su sa prozora, neki ljudi su bili šokirani, neki su bili ljuti na ovo što se dešava, a drugi su podržali operaciju. Hapšenje je izvršila francuska policija, naredila je hapšenje Jevreja iz Njemačke i to je i učinila.
Sarina porodica otišla je vozom do jednog dela zemlje izvan Pariza, gde su vlasti pokupile sve Jevreje. U ruralnim područjima nema hrane i pića, a ljudi postepeno dehidriraju zbog gladi i izvora topline. Sara je sve više zabrinuta za svog brata: voda i hrana koje je stavila u ormar već su već nestali.
Bila je prljava, ali nije imala gdje da se opere i bilo joj je neugodno jer je smrdila kao i svi ostali. Nije znala šta će se dogoditi jer joj niko to nije objasnio i vidjela je da su njeni roditelji postali frustrirani. Stalno je pitao oca zašto mora da prišije Davidovu zvijezdu na svoju odjeću i zašto su ona tu.
Čuo je da se svi ljudi sa ovom značkom smatraju svinjama, lošima, kriminalcima, ali mu nije jasno zašto su žigosani od prvog do sutradan. Takođe je želela da zna da li će prestati da bude takva osoba ako skine zvezdu, ali da li će i dalje ostati ista osoba; Sara je bila veoma zbunjena.
Ubrzo nakon toga, muškarac se brzo i okrutno odvojio od žene i djevojke. Nije bilo vremena za oproštaj, a ti ljudi su poslati direktno u zapečaćeni voz u Aušvicu. U vozu nema hrane ni pića, čak ni toaleta, što putovanje čini dugim i iscrpljujućim. Mnogi ljudi su umrli prije nego što su stigli u koncentracioni logor.
Majka je bila šokirana i morala je da plače jer je znala šta se dogodilo, a njen muž je poslat u smrt. Ubrzo nakon toga, djeca su odvojena od majki i mnoga od njih su pružala otpor i tukli su ih sve dok se nisu onesvijestila. Sarah se onesvijestila zbog groznice i nervoze u to vrijeme i probudila se tri dana kasnije u kampu okružena djecom i zaključana iza visoke ograde koju su čuvali vojnici kako bi ih spriječili da kontaktiraju kamp za odrasle.
Iako se može garantovati da im je donekle bilo udobno, Sara odlučuje da pobegne sa drugom devojkom, Rejčel. Prije nego što su prošli ogradu, zaustavio ih je čuvar, Sarah je znala da je čuvar dozvolio da uzme komad voća, odrasla osoba je prošla kroz ogradu. Zamolio ga je da ih pusti i, nakon što je malo oklevao, stražar je lično podigao sajlu kako bi mogli pobjeći. Savjetovao im je da ne stanu i skinu Davidovu zvijezdu sa svoje odjeće kada su sigurni kako bi izbjegli nevolje.
Nakon nekoliko sati lutanja, stigli su na imanje gdje je seljak bio stariji par, dočekali su ih, okupali i brinuli o njima. Ali Sarin partner je jako bolestan i mora pozvati doktora. Porodični ljekar od povjerenja je nestao i ne preostaje im ništa drugo nego da pozovu vojnog ljekara, kako ne bi pronašli Saru i proglasili je izdajnicom.
Nažalost, Rejčel je umrla, a doktor je njeno telo odneo u policijski auto jer su čuvari pronašli dve nestale devojčice iz logora i tražili ih, iako su pretražili kuću, ali nisu pronašli Saru. Sara je insistirala da ode u grad, u njegovu kuću, ako treba ići će sama, morala je znati za svog brata.
Par je implicirao da je njihov brat sigurno mrtav. I dalje ih je uvjeravao da odu u grad, u Sarinu kuću. Išli su vozom, sreli mnoge vojnike, prerušili Saru u muškarca, da je ne bi prepoznali, pa čak i podmitili stražare koji su novcem prikupljali karte.
Vojni oficir je došao i rekao paru da je njihov unuk zgodan kao Nemac: plav, plavooki, bistrooki, što je navelo Saru na razmišljanje. Znala je da na prvi pogled može prepoznati Jevrejku, ali je nisu poznavali i mislili su da je dječak.
Došli su do kuće, pokucali na vrata i jedan dječak ih je otvorio. Proguravši se pored njega, Sarah je otrčala do ormara i otključala ga svojim ključem, koji je dugo čuvala prije nego što je ugledala užasan prizor malog leša u raspadanju. Djeca i roditelji koji žive u kući su jako iznenađeni, ništa ne znaju i osjećaju unutra. Muškarac je odlučio da ne kaže supruzi da nije bio kod kuće kada se sve dogodilo i dao je starijem paru novac kako bi što duže izdržavali Saru. Čovek ih je zamolio da devojci ništa ne govore, čuvali su tajnu.
Sarah je nastavila živjeti sa starcima i kao odrasla osoba preselila se u Sjedinjene Države, gdje se udala i rodila sina, ali je šutjela o svojoj prošlosti sve dok nije izvršila samoubistvo. Živeo je mnogo godina, sve dok njegov auto nije izvršio samoubistvo.
Julia se udala za Bertranda Tézaca 2002. godine i imaju kćer Zoë. Uselili su se u stan suprugove bake, ali ga treba preurediti, pa ga posjećuju da prouče koje promjene treba napraviti. U Julijinom članku postoji nova tema, a to je racija "Zimski Velodrome". Ona je Amerikanka koja živi u Parizu i ne zna ništa o ovom događaju niti o uhapšenim Jevrejima, tako da je veoma fascinirana ovim člankom.
Pa u jednom trenutku počnu istraživati s fotografom i oboje su shvatili da ne znaju mnogo. Pronašli su stariju svjedokinju i otišli u njen dom da je intervjuišu. Rekla im je da je gledajući sa svog prozora vidjela kako svi ti ljudi odlaze, mnogo ljudi je bilo na ulici, u autobusu, a niko nije znao gdje su i zašto su odvedeni. Ljudi su bili jako zbunjeni, praznih je stanova u gradu sve više, a uskoro bi te prazne stanove zauzele druge porodice.
Naprotiv, ton kojim je Juliju učinio radoznalijom i podstakao je da nastavi istragu. Međutim, Julija je održala obećanje i prestala je da pita baku svog muža. Za njega je insistirao i na odustajanju od te teme i upozorio da njegov članak nema mnogo smisla za javnost jer je riječ o osjetljivoj i vrlo bolnoj temi koje ljudi ne žele pamtiti.
Julia želi znati kako se ljudi iz Tzaka mogu useliti u taj stan, a da ne pitaju šta se dogodilo porodici koja tamo živi. Ne brinite šta se desilo, izgleda sramota: ima mnogo porodica, a Parižani se ne čude gde su otišli oni koji se nikada nisu vratili. Julia je počela odgađati menstruaciju, ali nije mislila da je trudna jer je doživjela nekoliko pobačaja otkako je dobila Zoë, a prošlo je mnogo godina od njenog rođenja. Međutim, test na trudnoću je bio pozitivan.
Vest je neko vreme držala u tajnosti, ali je odlučila da je podeli sa suprugom koji je želeo da ima bebu. Julija je svog muža upoznala u restoranu, gdje ju je zamolio da se uda za njega, a tamo je saznala da je vara sa drugom ženom. Na njegovo iznenađenje, kada joj je saopštio tu vest, rekao joj je da je najbolje da abortira jer ne želi ponovo da bude otac kada mu je 50 godina.
Julia je nastavila proučavati i razmišljati o bebi, toliko da ju je koštalo da ga dobije, a sada mora da abortira jer je njen muž odbio da bude s njom. Svjedoci su nastavili da se javljaju i intervjuišu ih kako bi dovršili ovaj članak. Slično tome, Julia i fotograf su posjetili mnoga mjesta kako bi shvatili šta se dogodilo s malo sjećanja. Julia je pokušala da sazna ko živi u stanu koji će postati stan njene porodice.
Julia postaje sve sumnjičava prema svojim tazbinama jer ne žele da ona o tome priča i čvrsto vjeruje da oni nešto kriju. Očajnički je želeo da sazna šta se desilo sa devojkom, pa se vratio u stan da vidi da li ima novih tragova. Saznajte gdje se okupljaju Jevreji i posjetite groblje. Sada u kampu ima učenika, a postoji i spomen-obilježje sa dugačkim spiskom imena deportiranih, uključujući i Sarine roditelje.
Još jednom su osudili nacističko varvarstvo, kao i na svakoj ploči koju su pronašli, a na kojoj se navodi da su njemačke žrtve. Ali Julia smatra da su oni krivi, jer je francuska policija sve te ljude uhapsila i izazvala njihovu smrt.
Julia je odlučila da svojoj sestri ispriča o novoj bebi. Rekla mu je da on nije samo sin njenog muža, već i njen sin, pa je morala da donese odluku o tome. Julia je rekla svom mužu da želi ostati u braku s njom. On je odgovorio da bi se razveo od nje, ako ima djece, jer u tim godinama nije želio da bude otac. Da ga želi zadržati, morala bi abortirati.
Sljedećeg dana Julia je otišla u posjetu baki svog muža, gdje je upoznala Edwarda. Nakon posjete, svekar joj je rekao da su se iselili iz kuće kada su bili mali, ali je jednog dana došla djevojčica i otvorila ormar koji nisu prepoznali. On i njegov otac pronašli su u njemu tijelo djeteta. Nisu ništa znali, mislili su da smrad od cijevi, pa su pozvali vodoinstalatera, ali orman je bio sakriven i oni toga nisu bili svjesni. Otac joj je rekao da ne treba ništa da govori njenoj majci, Bertrandovoj baki, pa nije želela da ga Julija stalno pita.
Na ovaj način Julia može otkriti šta se dogodilo, a osim toga Sarah bi bila spašena. Međutim, niko u ovoj porodici ne zna. Nakon smrti svog djeda, nekoliko je povjerljivih dokumenata držao u sefu, ali njegov sin Edward nikada do sada nije otvorio dokumenta, nadajući se da će pronaći nešto u vezi sa Sarom. Sada oboje žele da znaju šta se desilo toj devojci.
Kada su stigli kući, Julia je na stolu pronašla kovertu sa njenim imenom. Unutra se nalazi fascikla na kojoj je ispisano Sarino ime i sadrži mnoge fajlove koji se odnose na djevojčicu, uključujući i pismo njenog djeda da pošalje novac starijem paru, za koje Sarah nije znala. Julija je odlučila da abortira jer je njen muž bio na službenom putu, pa je sama otišla na kliniku.
Uzeo je Sarinu fasciklu da dalje istraži i tamo je pronašao prezime starog para Dufaure, koje je uobičajeno prezime, pa je mislio da će mu biti teško ući u trag. Počeo je pregledavati telefonski imenik, a zatim je nazvao da vidi može li pronaći još informacija.
U telefonskom pozivu sastao se sa Duforovom rodbinom, a čak su i njegovi sagovornici tvrdili da su čuli za Saru, ali su oni čuli za Saru Dufor. Žena na telefonu rekla joj je da može razgovarati sa svojim djedom Julesom Dufaureom, koji će joj reći ono što želi da zna. U tom trenutku je ušla medicinska sestra i rekla joj da je vrijeme za pobačaj. Julia je odbila da napusti kliniku. Posljednje pismo koje je Sarah poslala iz Sjedinjenih Država bilo je da se sprema udati, ali su kasnije stariji izgubili njenu lokaciju.
Po dolasku kući Julija je rekla mužu da nije abortirala i da zna šta će se dogoditi. Zoë je poslata u Sjedinjene Države sa Julijinom porodicom, a kasnije će i ona putovati sa svojom kćerkom i pratiti Sarin trag.
Dragi čitatelju, pratite nas i uživajte u članku:Sažetak knjige At the Mountains of Madness.
