U antičko doba odnos između covek i priroda bilo je harmonično, doživljavali su svog tvorca u prirodi, osjećali se dijelom nje, pa čak i dopunjavali se sa drugim živim bićima. U modernim vremenima to se promijenilo, čovjek neprestano pokušava kontrolirati i iskorištavati prirodne sredine.
Šta je to?
U istoriji čovečanstva, odnos između čoveka i prirode bio je kontradiktoran i promenljiv. Svi smo u nekom trenutku čuli za majku prirodu. To ne znači da je naš tretman prema njoj ono što trebamo dati majci. Ukoliko želite da naučite kako da imate kvalitetan život, pozivamo vas da pročitate sledeći članak Kako promijeniti.
Ljudsko biće se, u svojoj želji da kontroliše i prigrabi prirodne resurse, sve više odvaja od prirode, nikad mu nije dosta. Čovjek i priroda se više ne spajaju kao cjelina, žive u stalnoj borbi, jedan da iskoristi prednost, a drugi da se odupre.
Ovo ne mora nužno biti slučaj, prije sedamnaestog vijeka, ljudsko biće je koristilo samo ono što je bilo neophodno za život, a nije zauzimalo više od onoga što mu je bilo potrebno, u to vrijeme nije uočena neravnoteža koju trenutno vidimo.
Zanimljivo je analizirati šta nas je dovelo do ove situacije, samo uz duboko razumijevanje mogli bismo preokrenuti nastalu štetu. Ova dominacija nad prirodom utjecala je na sklad koji bi trebao postojati između čovjeka i prirode.
Čovjek i priroda kroz vrijeme
Odnos između ljudi i prirode evoluirao je tokom vremena, od dana sakupljača i lovaca do tehnološkog doba.
Priroda je oduvijek bila opskrba ljudima, od nje ovisimo da bismo opstali. U prvim danima, čovjek i priroda su živjeli u harmoniji. Prolazak godišnjih doba označio je vrijeme sakupljanja plodova, periode migracije i sezone lova.
Sunce i mjesec su značili početak i kraj dana. Odsjaj sunca bio je sinonim za život, davao je svjetlost i grijao. Majka priroda nam je dala sve što nam je potrebno za održavanje života, a ljudska bića su je poštovali i divili joj se.
Prolazile su godine i vijekovi, a način na koji je čovjek vidio prirodu, evoluirao je na konceptualniji nivo. Na nju više nisu gledali kao na životnog saputnika, već kao na resurs.
U drevnim vremenima, prosvetljeni su razumeli da za dobijanje znanja moraju razmišljati o prirodi i svetu u kome se nalaze. Ovim su nastojali da shvate šta je to što drži sve prirodne elemente zajedno, uključujući čoveka.
postulate of Santo Tomás y Sveti Augustin
Santo Tomás y Sveti Augustinveliki filozofi Srednje godine, smatrao prirodu kao dokaz postojanja Boga, mogao je biti stvoren samo njegovim božanstvom. Ova kontemplacija prirodnog ih je približila On, i na neki način sudjelovao u njegovoj veličini.
Njegovi postulati potvrđuju da sve što postoji, prima svoje postojanje ili postojanje od nadređenog entiteta, u ovom slučaju dios, i kako dolazi iz On O njima treba brinuti, poštovati ih i cijeniti.
praktično znanje
Otprilike u sedamnaestom veku, Francis Bacon, engleski filozof, postavio je novu liniju mišljenja: "praktično znanje".
U ovoj filozofiji, kontemplacija nije imala koristi, osim ako se iz nje ne uzimaju informacije kojima se može manipulirati. Oni su bili počeci struje mišljenja u kojoj čovjek zauzima središnje mjesto i preuzima ono što je prirodno.
Ovaj trend se koristi i danas, u njemu je ljudsko biće stavljeno u privilegovan položaj. Priroda predstavlja sredstvo ili oruđe kojim se otvara put čovjeku.
Smatra se da je čovjek taj koji daje smisao prirodi, ovisno o tome šta mu je potrebno. Ne može biti drugačije, čovjek se toliko odvojio od prirode da više ne može zamisliti da na bilo koji drugi način učestvuje u životu, zdrava interakcija između njih je ozbiljno umanjena.
Posljedice
U prethodnih pet vekova, čovekov egocentrizam ga je naterao da prestane da vidi prirodu kao deo nas, oni je vide kao zaseban entitet koji se može koristiti.
Prekomjerna potrošnja od strane ljudi dovodi do neuravnoteženih ekosistema na gotovo cijeloj planeti, a samim tim utiče i na ravnotežu njihovih vlastitih života. Prirodu moramo posmatrati kao živi organizam, čiji smo i mi dio.
Čovjek i priroda čine živi organizam u kojem živimo svi zajedno i koji treba da bude harmoničan i uravnotežen. Priroda ima sposobnost samoregulacije, kao što se čovjek prilagođava novim uvjetima.
Klimatske promjene predstavljaju snažno kretanje u prirodnim sredinama, proizvode katastrofe kao što su poplave, cunami, aridnost, tajfuni i tornada. Činjenica u ozonskom omotaču i globalno pregrijavanje, čak i ako priroda pokušava da aktivira svoje mehanizme samoregulacije, procesi su koji stvaraju trajnu štetu.
Koliko daleko ići?
Nije sve loše, u čovjeku postoji instinktivna želja da se vrati, i koegzistira sa svime prirodnim čiji je dio. Sunce koje daje toplotu i svetlost, omogućava nam da sintetišemo veliki broj vitamina. Kada hodamo bez obuće po prirodnom tlu, svoju vitalnu energiju uspijevamo baciti i osvježiti.
Našim organima su potrebni voda i zrak da bi pravilno funkcionirali, što su ti elementi manje kontaminirani, to će biti bolji za nas. I možda ono najvrednije, taj mir i spokoj koji možemo pronaći samo daleko od gradova, u predivnom ambijentu koji nam omogućava da obnovimo svoj duh, što nam može ponuditi samo okruženje prirode sa malo izmjena.
Svaki put kada razmišljamo o prirodi, ona nas zadivi, to je iz prve ruke svjedočiti čudu prirodnog stvaranja, postojati je čudo. Poštujte sve što je deo prirode, što ima lepotu koja daje život i energiju, a čiji smo deo, kao velika porodica. Da biste saznali nešto više o formiranju novog ljudskog bića, pročitajte ovaj članak, duga djeca.
Sve je veća zabrinutost zbog teških šteta koje je pretrpjela Majka Zemlja, činjenica da postoje izumrle vrste, dobrovoljnim djelovanjem čovjeka ili ne, zabrinjava mnoge ljude. Sve izraženija oskudica resursa, odnosno sve te ne tako suptilne promjene koje utiču na nas.
Čovjek sa prirodom danas
Trenutno su čovjek i priroda povezani na pogrešan način, to bi trebalo da skrene pažnju, da preduzmemo mjere koje stvaraju svijest. Saradnja svih je neophodna da bi se postigla promjena.
Polako, ali sigurno, u medijima sve više srećemo izraze kao npr „održiva ekonomija“, „zeleni marketing“, „ekološki prijateljski“, ovo već počinje da stvara pozitivan uticaj na nove generacije.
Postoji neizbježna realnost, a to je da ćemo, ako se mjere ne preduzmu odmah, ostati bez našeg zajedničkog doma, a to je Zemlja, svi mi imamo svoju ulogu u tome, očuvanje je i globalno i individualno. problem.
Na sreću, već je osmišljen skup specifičnih praksi kako bi se podstaklo poštovanje, briga i očuvanje prirodnih resursa. Ove prakse bi trebale biti dio svakodnevne rutine ljudi, jednostavne su za primjenu i vrlo korisne.
Smeće je na svom mestu
Čini se kao vrlo osnovno pravilo, ali broj ljudi koji bacaju smeće bilo gdje je nevjerovatan, to je zaista vrlo malo poštovana praksa.
Brzina savremenog života znači da svuda gde idemo moramo brzo da stignemo, ljudi ne prestaju da traže odgovarajuće mesto za bacanje smeća i bacanje otpada na ulicu.
Ovu situaciju otežava i činjenica da neki gradovi ne distribuiraju adekvatno kante za smeće namijenjene javnoj upotrebi. Zbog toga građani moraju hodati cijelim blokovima, a da ne pronađu gdje da odbace svoj otpad.
Formiranje doma također ima svoj dio odgovornosti, djeca se moraju educirati da zajedničke prostore vide kao dio svoje odgovornosti, ako kod kuće ne bacamo otpad na pod, onda ni oni na ulici bilo.
Sve to ima veliki uticaj na zdravlje prirodne sredine, to je nedostatak svijesti građana o prirodi. Neophodno je obrazovati čovjeka da spasi planetu, da joj da zdravlje. Zdravo prirodno okruženje automatski rezultira uravnoteženim i mirnim ljudskim bićima.
reciklirati i ponovo koristiti
Jedan od najpraktičnijih načina poštovanja prirode je recikliranje i ponovna upotreba. Neki od otpada od ljudskih aktivnosti, na primjer, plastika biološki se razgrađuje hiljadama godina, odnosno svaki plastični otpad koji bacimo bit će u prirodi netaknut stotinama generacija, zagađujući tako planetu.
Ako tražimo način da ovoj vrsti otpada damo novu namjenu, on neće završiti na deponijama smeća i na kraju na kopnu ili moru. Toliko je namjena koje im se mogu dati, da je samo stvar kreativnosti i volje.
Važno je promovirati kulturu recikliranja i ponovne upotrebe, ista brzina kojom vodimo svoje živote, tjera nas da ne prestanemo razmišljati šta možemo učiniti da preuzmemo svoj dio odgovornosti.
Poštovanje vegetacije
Biljke nisu samo živa bića, mnogima od njih trebaju godine da dostignu odraslu dob i imaju vrlo spor reproduktivni ciklus. To je nešto što ljudi ne imaju na umu, pa napadaju drveće i druge biljke neselektivno, ne shvaćajući koliko je godina bilo potrebno da dostignu veličinu kakva jeste.
Svjetski stručnjak za Plant Neurobiology, Stefano Mancuso, potvrđuje da biljke imaju veliku osjetljivost, sa senzorne tačke gledišta. Reaguju na mnoge podražaje, kao što je sunce između ostalih, sposobni su reagirati na neke mirise, koriste tu sposobnost da međusobno komuniciraju.
Oni dišu za svijet. Imaju neverovatnu sposobnost da obnavljaju vazduh kroz proces fotosinteze. Bez biljaka ne bismo imali kiseonik za disanje.
Pazi na vodu
Više od sedamdeset posto površine planete ima vodu. Unatoč tome, samo dva posto ove vode je pitko za korištenje i konzumiranje. Svake godine se ta brojka smanjuje, voda koja je prirodno pitka, zagađuje čovjek.
Voda je neophodna za život, prolazeći kroz biljke, životinje i čovjeka, svima nam je potrebna voda za život. Naše tijelo je preko sedamdeset posto vode.
Voda funkcioniše kao termoregulator temperature u ekosistemima. Ona sama je stanište, sa velikom raznolikošću bića koja se rađaju, rastu i žive u njenoj utrobi. U vodi su nastala prva živa bića iz koje smo svi ostali.
Jako je potrebno stvoriti svijest o njezi vode, kada se kupamo ne trošimo više nego što je potrebno, hajde da peremo aute kantama a ne crijevima, rekreacijske prostore treba meteti a ne prati crijevom, ukratko, ima mnogo promjena u našim životnim navikama koje možemo primijeniti kako bismo se pobrinuli za ovaj vitalni i krhki resurs.
Interakcija čovjeka sa okolinom
Iako neki toga nisu svjesni, čovjek i okolina su u stalnoj interakciji. Čak i ako živimo u gradu, uronjeni smo u njega i moramo naučiti da se brinemo o njemu i da ga čuvamo.
Potrošnja resursa ne bi trebala biti veća od kapaciteta ekosistema da se prilagodi. Trenutno je potrošnja resursa prevelika, postoje prirodne sredine sa velikim problemima oskudice, proizvod prekomjerne eksploatacije.
Ako se fokusiramo na stvaranje potrebnih promjena kako bismo smanjili utjecaj na okoliš, sigurno ćemo postići bolji i uravnoteženiji život sa Majkom Zemljom. Kako biste saznali više o dijelu mitologije o nastanku života, pozivamo vas da pročitate Porijeklo porijeklo svemira prema Majama.